Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Cveti, dan kada je Hrist svečano ušao u sveti grad Jerusalim. Cveti proslavljaju i meštani Velikog Izvora, a tradicionalno se okupljaju na uranku „kod duda“, zavetnog drveta iznad sela.
Kiša koja od jutros pada, nije omela najmlađe Velikoizvorce da se i ove godine okupe na Uranku kod Zavetnog drveta.
Uranku, po tradiciji prethodi sveta arhijerejska liturgija u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Velikom Izvoru i kasnije molitva kod zavetnog dveta.
Cveti uvek padaju u nedelju, dan nakon Lazareve subote (Vrbice), šeste nedelje Velikog posta i nedelju dana pred Uskrs.
Ustanovljen je u Jerusalimu krajem IV veka kao uspomena na poslednji, carski i svečani ulazak Hrista, jašući na magaretu, u sveti grad Jerusalim. Tom prilikom narod ga je dočekao kao Cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća, noseći u rukama palmove grančice.
U Srbiji, Cveti se obeležavaju i kao istorijski praznik, jer je na ovaj praznik 1815. godine Miloš Obrenović ispred crkve u Takovu podigao narod u Drugi srpski ustanak protiv turske vlasti.
U nekim krajevima uoči ovoga praznika žene odlaze na livade, da naberu cveće koje stave u vodu da prenoći, a ujutru se ukućani umivaju ovom vodom. Stavlja se i vrbova grančica „za brz napredak“, ponegde dren „za zdravlje“, a devojke stavljaju i ljubičice.
U nekim krajevima Srbije ubrano cveće se ne unosi u kuću već se ostavlja u posudama sa vodom u dvorištu da prenoći. Po gradovima međutim, gde ljudi mahom žive u stanovima, razvio se običaj da se buketi ipak donose u sobe, potapaju u vodu sa zlatnim i srebrnim prstenjem i da se tom vodom deca umivaju. Narod kaže, valja se!
Nekada je u Srbiji bio rasprostranjen običaj da se na Cveti ceo dan šeta okićen cvećem. Momci bi pravili bukete i nosili ih devojkama, a svaki cvet imao je svoje značenje iz koga bi one mogle da razaznaju udvaračeva osećanja.
POVEZANE VESTI:
Raspored bogosluženja u zaječarskoj Sabornoj crkvi i crkvi u Velikom Izvoru